hugenoti (franc. huguenots < njem. Eidgenossen: /zaprisegnuti/ saveznici), od 1560. općenit naziv za francuske protestante, pretežno kalviniste. Lutherovo, a još više Calvinovo naučavanje zahvatilo je u Francuskoj sve slojeve (gotovo šestinu stanovništva), unatoč progonima u doba vladavine Franje I. i Henrika II. (prva polovica XVI. st.). Vođe hugenota u Francuskoj bili su Burbonci i dio visokoga plemstva. Protivnička stranka, kojoj su na čelu bili članovi vojvodske obitelji Guise, bila je tijesno povezana s papom i Španjolskom. Krvoproliće u Vassyju (1562) bilo je početak dugotrajnih borbi i ratova, poznatih pod imenom hugenotski ratovi, koji su uz prekide 36 godina razdirali Francusku (1562–98). Prema zamisli Katarine Medici, majke kralja Karla IX., godine 1572. došlo je do novog organiziranoga pokolja, poznatoga pod imenom Bartolomejska noć, u kojem je ubijeno oko 25 000 hugenota. Za vladavine Karlova brata Henrika III. (1574–89), koji je provodio politiku popuštanja i snošljivosti prema hugenotima, katolici su stvorili Svetu ligu na čelu s Henrijem Guiseom. Pod njezinim pritiskom kralj je tzv. Nemourskim ediktom (1585) oduzeo hugenotima i ona prava koja su im još preostala na osnovi tzv. Siječanjskog edikta iz 1562. Povoljne prilike nastale su za hugenote kada je na francusko prijestolje stupio njihov pristaša Henrik IV.; iako je iz političkih razloga prešao na katoličku vjeru, dao je Nanteskim ediktom (1598) hugenotima punu slobodu obavljanja vjerskih obreda (izuzev Pariza i još nekih biskupskih gradova). Vratio im je i sva nekadašnja politička prava, pa su bili posve izjednačeni s katolicima. Nakon Henrikove smrti nastavljeni su progoni hugenota. Provodili su ih Henrikova udovica Marija Medici, kardinal Richelieu i kralj Luj XIV., koji je ediktom u Fontainebleauu 1685. dokinuo Nanteski edikt i nasilno uspostavio vjersko jedinstvo u Francuskoj. Tada je došlo do masovnog iseljivanja hugenota iz zemlje (oko 200 000). Protiv preostalih vođen je još jedan rat (1702–05). Odnos prema hugenotima promijenio se tek pod utjecajem ideja prosvjetiteljstva. Godine 1787. Luj XVI. izdao je Versailleski edikt o toleranciji, dok su punu ravnopravnost hugenoti stekli tek revolucijom 1789., što je poslije potvrđeno u tzv. Code Napoléon (1804).
